« Prethodni | Sledeći»

Strangers in the bus...

albatros | 26 Sep, 2008, 08:46 | Generalna | (470 Reads)


Hm, konacno meni neobican i prijatan dogadjaj od sinoc u autobusu. Cekao sam nekih pola sata da dodje autobus. Za to vreme sam posmatrao kisu i velike kapljice koje su padale sa svetiljki pokusavajuci da pratim njihov pad do plocnika. U glavi 1000 stihova i misli...

 

Autobus dolazi, ulazim u njega, pre mene se mnogi progurase. Sta da se radi opet cu morati da stojim... Opet i bolovi u predelu kolena, valjda ce sve biti u redu, razmisljao sam. Prebacivao sam tezinu sa jednog stopala na drugo, pokusavajuci tako da ih sto vise odmorim. A onda sam primetio na zadnjem sedistu u guzvi devojku mojih godina. Sedela i je gledala prema meni. Meni se to ucinilo zanimljivim pa sam joj uzvratio pogled. Tu je pocela neka vrsta igre, naizmenicnog gledanja u osobu, cak i kroz druge osobe koje bi se usled ljuljanja u autobus obrusili na nasu igru...

A onda smo poceli da se osmehujemo, meni licno je sve to izgledalo blesavo ali i primamljivo. Nisam mogao da odolim, a izgleda ni moja saputnica. Pokusavao sam cas da gledam pored nje, cas u nju, ali njen pogled nisam mogao da izbegnem. Ima lepe tamne oci i lepu kosu. Zao mi je sto nemam slikarskih sposobnosti, samo secanja koja mogu da pretocim u reci...

Nasa igra je trajala 20 minuta... Medjutim ona se spremala da izadje, ali je i dalje gledala. Ja sam se u sebi potajno nadao da ce se guzva rascistiti da bih mogao da sednem pored nje, ili makar da stojim u njenoj blizini. Hteo sam da joj se zahvalim na druzenju, iako je ono bilo bez ijedne jedine izgovorene reci.

Hteo sam da pricam sa njom, da se upoznamo. Medjutim, pocela je da izlazi a guzva je i dalje bila u autobusu. Izasla je iz autobusa i dalje gledala u mene i osmehivala se. Zao mi je, sto nisam izasao na istoj stanici, odlucio sam da izadjem na narednoj i da se vratim nazad. To sam i ucinio, krenuo sam ka prethodnoj stanici ali devojke nije bilo.

Razmisljao sam o svemu tome, razmisljam koliko je moguce da se sutra ponovo sretnemo u isto vreme, koliko blizu tu zivi, da li joj je skola u centru grada...

I jos uvek razmisljam o njoj...

Trackback URL: http://www.blog.rs/trackback.php?id=36581
Dodaj komentar
Dodaj komentar





Zapamti me

Comments
[19] [Komentari]| Autor patos | 26 Sep 2008, 09:39

Život je fluidan, neponovljiv, kao i sve u njemu; nema dve identične situacije, postoje samo one koje sliče i podsećaju; svaki čas moramo donositi nove i nove odluke (gde i neodlučnost rezultira posledicama).
Budi otvoren za odluke izlaženja na pravim stanicama.
Ave!

[18] [Komentari]| Autor albatros | 26 Sep 2008, 09:45

Heh, znam da je nemoguce sada vec videti istu osobu u prevozu u isto vreme... Ali bar ostaje kratkotrajna nada...

[17] [Komentari]| Autor jennifer | 26 Sep 2008, 10:23

Milija,ja mislila da sam ja luda,ali ti si stvarna lujka:))

[16] [Komentari]| Autor albatros | 26 Sep 2008, 11:51

Mrsh :P lujko :P :P :P

[15] [Komentari]| Autor herbarijum | 26 Sep 2008, 12:02

A jel si sisao kod glavne poste,mislim mozda je ona sad tamo,zeli da ti posalje pismo:)))

[14] [Komentari]| Autor albatros | 26 Sep 2008, 12:08

Da, vidis to je bio previd... Ma sticice pismo, ne sekiram se ja ;) Uzasno vreme...

[13] [Komentari]| Autor herbarijum | 26 Sep 2008, 12:24

Kretenu:)

[12] [Komentari]| Autor andrijana | 26 Sep 2008, 12:47

Cudan je zivot... i meni se to jednom desilo i isto sam sebi postvaljala milion pitanja, ali kasno je bilo... i meni je sada zao... ali veruj u cuda, mozda se opet sretnete negde...veruj...

[11] [Komentari]| Autor andrijana | 26 Sep 2008, 12:50

Ups, zaboravih da ti kazem: mozda ce sledeci put osvanuti naslov ovde- Strangers in the night sa jednom prelepom ljubavnom pricom... nadam se da ce tako biti... Srecno u potrazi za ljubavlju!

[10] [Komentari]| Autor albatros | 27 Sep 2008, 23:13

@Andrijana
Hvala na komentaru ;)

@patos
U pravu si, kao sto bi Tales (ako se ne varam) rekao:

U istu reku ne mozes ugaziti dva puta...

[9] [Komentari]| Autor patos | 28 Sep 2008, 01:31

Heraklit, ali dobro. Bitna je poruka čuvenog "mračnjaka", koju vidim dobro pamtiš.
Ave!

[8] [Komentari]| Autor Ivy | 28 Sep 2008, 18:54

Super post :)

Eh Milija, koji kurac nisi izasao na onoj stanici?!.. pouka za drugi put, ako ne nista :)).
I da, ne podcenjuj verovatnocu da se opet sretnete, nene - you never know..

[7] [Komentari]| Autor nastasja | 28 Sep 2008, 20:14

meni su se takve situacije dogadjale mnogo puta... samo mi nije jasno sto nisi izasao odmah, na istoj stanici kao i ona? ali, znas kako - 'sve je bilo jer je moralo'... i opet, srescete se...sasvim sigurno.....

[6] [Komentari]| Autor herbarijum | 28 Sep 2008, 21:20

Milija,ti si dete car..

[5] [Komentari]| Autor albatros | 28 Sep 2008, 22:04

@herbarijum

Ti si ta koja se krije, ne ja, samo nikako da ti to napisem. Mada nije to ni bitno...

@Svi ostali

Fala, fala, ali ocekujte uskoro nesto o malogradjanskoj zabokrecini :P

[4] [Komentari]| Autor herbarijum | 28 Sep 2008, 22:09

Krijem.Pa sto pobogu tako Milija.Ti si taj koji nikad nema vremena,zar ne?Ne vredjaj se:)

[3] [Komentari]| Autor albatros | 28 Sep 2008, 22:13

Ma ne vredjam se, nego se setih da si mi to napisala, da se kao plasim i tako te fore. Ja sam zapravo osoba koja se malo stvari plasi, a i bice prilike i da pisem o tome i ovde, ne kao hvalisanje, vec kao iskustva u zivotu.

Sad ko nema vremena necu u to da ulazim :P

Carpe diem

[2] [Komentari]| Autor herbarijum | 28 Sep 2008, 22:42

Pa ,plasis se telefona.Ok.poslalasam ti sms,da ne bude nesporazuma:)

[1] [Komentari]| Autor albatros | 28 Sep 2008, 23:07

Ne plasim se telefona, samo ne volim da ga koristim to je sve.